Kao srednjoškolac
Bojan Marović počeo je karijeru pop pjevača, koju je polako ali sigurno gradio, da bi sa zrelošću i glasa i godina, postao prepoznatljivo i omiljeno lice pop muzike. I to ne samo kao pjevač, već i kao kompozitor. No, prepoznatljiv je i kao lokal patriota, neko ko se uvijek rado odazove na poziv Podgoričana. Tako je nedavno pjevao kao gost na koncertu podgoričkog KIC Pop hora u beogradskoj Kombank dvorani, i pokazao i da je i profesionalac. Jer, veče prije koncerta imao je saobraćajnu nezgodu.
– Imao sam ozbiljan udes, sletio sam s puta. Puno koncerata, puno rada, neprospavanih noći, i dovede do toga da ste manje skoncentrisani, i dođe i do povrede – kaže Marović.
Na čemu trenutno radite?
– Mislim da ću u novembru završiti novu pjesmu, ali ne znam da li ću je tada i objaviti. Kod mene proces rada teče polako. Ne volim datume, rokove, mrzim pritisak. Takav sam kakav jesam, tu sam gdje sam, guram neku svoju priču i za sada se dobro držim.
Vjerni ste istom zvuku. Zašto?
– Moj otac je bio bokser i govorio je - ako imaš dobar aperkat nemoj da ga sklanjaš već ga koristi koliko možeš. Tako da se i ja držim toga u muzici. Ipak, lagano širim lepezu žanrova, što sam stariji svjesniji sam sebe i sigurniji u sebe, i mislim da je to dobar put. Ujedno, ljudi su mi dali krila da slijedim taj put, odnosno da mogu da se ophodim prema zvuku, izrazu, onako kako smatram da treba.
Znači, i dalje ostajete u laganom ritmu balada?
– Obožavam balade, jer kroz njih mogu da pružim neki moj doživljaj. No, kroz koncerte sam shvatio da mi je potrebna još neka energija. Na koncertu u Podgorici, u maju, kada sam završio ljudi su mi rekli da je bilo puno energije. I to oni koji me znaju još kao klinca, i rekli su mi kako sam odrastao i napredovao. A, ako si svjestan sebe, i toga koliko možeš, onda je valjda to siguran način da možeš da napreduješ. A, moraš sebi svakog dana i da nalaziš mane da bi napredovao u životu. Možda je malo bolesno, ali mislim da se bez toga ne može napredovati.
Koliko vremena posvećujete muzici?
– Svakog dana, stalno. I ako nisam u studiju ili za instrumentom, ja sam glavom u muzici skroz, tražim i preispitujem sebe, slušam ljude, slušam kako diše okolina, i izvlačim inspiraciju od svega toga. No, ne možete uvijek da napišete dobru pjesmu. Znam ponekad da napišem pjesmu i da je izbrišem, jer to nije to.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
